LUNAČARSKI, Anatolij Vasiljevič

LUNAČARSKI, Anatolij Vasiljevič, ruski političar i književnik (Poltava, 23. XI. 1875 - Menton, Francuska, 26. XII. 1933). Književni i umjetnički kritičar i teoretičar marksističke inspiracije. Od 1897. profesionalni revolucionar, od 1906. u emigraciji gdje surađuje s Lenjinom koji ga kritizira zbog »bogotražiteljstva« i empiriokriticizma. Nakon oktobarske revolucije upravljao Narodnim komesarijatom za prosvjetu Sovjetske Republike sve do 1929; umro na putu u Madrid, kamo je određen za poslanika. Odlikovao se visokim stupnjem obrazovanosti, širokim poznavanjem ruske i evropske kulture i umjetnosti; u načelu tolerantan, dolazio je ipak u sukob s avangardom, braneći visoke i tradicionalne estetske kriterije.

Na Lunačarskog se u nas, poričući »tendencioznu« književnost, pozivao već Cesarec (Boljševizam i kultura, 1919), a prevodio ga je Lj. Micić (Proletkult, Zenit, 1921). Njegovu dramu Oliver Cromwell (1920) preveo je Krleža (Danas, 1934, knj. II, br. 4). On se inače s Lunačarskim bio susretao već u vrijeme održavanja V. plenuma Izvršnoga komiteta Kominterne u proljeće 1925. God. 1934. u časopisu Danas objavio je esej Lunačarski (knj. I, br. 3).

A. Fl.